Vladan Desnica (1905, Zadar – 1967, Zagrzeb) – hrvatski pisac srpske nacionalnosti. Jedan od najviše cijenjenih autora u Poljskoj. Najbolje je kritike dobio roman Proljeća Ivana Galeba koji je tiskan 1960.
Prijevodi knjiga:
Desnica V.: Niespokojne wiosny / Proljeća Ivana Galeba. Prev. Z. Stoberski. Warszawa, Wydawnictwo Ministerstwa Obrony Narodowej, 1960, 372 s. + 4 nlb., naklada 5 000 primjeraka.
Desnica V.: Zimowe letnisko / Zimsko ljetovanje. Tłum. M. Krukowska. Warszawa, Wydawnictwo Ministerstwa Obrony Narodowej, 1963, 237 s. + 3 nlb., naklada 10 000 primjeraka.
Desnica V.: „Wiosna w Badrovacu” i inne opowiadania. Posłowie A. Dukanović. Warszawa, Czytelnik, 1968, 247 s. + 4 nlb., naklada 5 280 primjeraka.
Ulomak knjige Od subverzivnoga do ideološkoga prijevoda:
“Najbolje kod poljske kritike prolazi roman Vladana Desnice Proljeća Ivana Galeba, objavljen u Poljskoj s modificiranim naslovom Nemirna proljeća (Niespokojne wiosny). Najentuzijastičniju recenziju napisao je Henryk Bereza, koji piše o samom autoru, konstatirajući da je takvu knjigu mogao napisati: „jedino sjajan čovjek: pametan, jednostavan, senzibilan, očaravajući. Još vjerujem svojoj intuiciji kritičara bez ikakve rezerve. Naslućujem, na temelju kreacije pripovjedača Proljeća Ivana Galeba, kakav mora biti sam pisac”.[1] Vrlo je pozitivnu recenziju napisao Edward Madany, koji knjigu zove intelektualnom književnošću i priznaje pravo jugoslavenskoj kritici koja je Desničin roman priznala najboljim ostvarenjem u cijelom piščevu opusu.[2]
Prijevod je hvalila Teresa Wróblewska u Novoj kulturi, smatrajući ga savršenim. Recenzentica pozitivno ocjenjuje promjenu naslova, ali se suzdržava od ocjene same knjige. Predstavlja pisca, djelo i njegovu problematiku.[3]
Recenzija Stanisława Piętaka, tiskana u kulturnom tjedniku Orka, primjer je iskaza kritičara koji ne poznaje kontekst originalne kulture u kojem je djelo nastalo, iskaza lišenoga ocjene prijevoda. Recenzija nije jednoznačna. S jedne strane Piętak, uspoređujući Proljeća Ivana Galeba s romanom Thomasa Manna Buddenbrookovi, tvrdi da Desnica predstavlja pad bogate građanske obitelji „površno i bez pasije, koja je vodila velikoga njemačkog pisca”, a s druge strane hvali ga jer je „sam sebi postavio ambiciozne zadatke te ih sjajno riješio”.[4] Na kraju Piętak, slično kao Sadkowski, dijeli čitatelje na dvije kategorije:
Čitatelji koji u romanu traže atmosferu vremena, ljudske portrete, pozadinu, realije nacionalnoga života, mogu biti iznevjereni i mogu odložiti Desnicinu knjigu s osjećajem razočaranja. Sa zadovoljstvom može, pak, pročitati Proljeća Ivana Galeba izgrađen čitatelj, koji u prozi ne traži samo avanturističku naraciju, već iskrenu, beskompromisnu analizu intelektualnih procesa, kroz koje, kao kroz pakao, vodi Ivana Galeba upravo autor.[5]
[1] H. Bereza, 1960: „Najlepszy ze światów”. Twórczość, br. 12, str. 139.
[2] Usp. E. Madany, 1960: „Niespokojne wiosny”. Nowe Książki, br. 13, str. 784–786.
[3] T. Wróblewska, 1960: „Niespokojne wiosny”. Nowa Kultura, br. 36, str. 2.
[4] S. Piętak, 1960: „Niespokojne wiosny”. Tygodnik Kulturalny Orka, br. 33, str. 5.
[5] Ibidem.”
