Ideja homogenizacije nacionalnih književnosti i njihova spajanja u jednu jugoslavensku književnost brzo se pokazala nepoželjnom. Proces decentralizacije države razotkriva postojeće razlike između književnosti naroda Jugoslavije i omogućuje njihovu emancipaciju.
Jugoslavija je prolazila kroz prve osjetljive ekonomske probleme koje izazivaju duboku krizu. U tom kontekstu dolazi do dosada najozbiljnije unutrašnje krize. Hrvatsko društvo poneseno procesom decentralizacije spontano se priključuje i podržava društveni pokret zvan MASPOK-om (kratica od masovnog pokreta) ili Hrvatskim proljećem.
Političko vrenje u Hrvatskoj nije široko komentirano u Poljskoj. Partijska vodstva svih komunističkih zemalja bojala su se ozbiljnijih promjena sustava u ideološko srodnim državama jer su bila svjesna da takva mogu ugroziti monopol njihove vlasti te pokrenuti nepredviđeni lanac zbivanja. Hrvatske težnje za veću autonomiju i nezavisnost u okviru Federativne Jugoslavije najčešće su bile u Poljskoj kvalificirane kao manifestacija nacionalizma. U komentarima se tom prilikom govorilo o Drugom svjetskom ratu i prijetilo opasnošću povratka fašističke ideologije koju je simbolizirala NDH. Nije samo poljska službena javnost bila na strani branitelja jugoslavenske ideje. Jugoslavija kao cjelina uživala je veliku popularnost u poljskom društvu koje ‒ što je prilično iznenađujuće s obzirom na poljsku povijest, razdoblje gubitka slobode i podjelā Poljske na tri dijela pripadajuća različitim državama te duge borbe za nezavisnost ‒ nije imalo sluha za težnje hrvatskoga naroda za veća prava i autonomiju.
Novi jugoslavenski Ustav iz 1963. i promjena državnoga uređenja negativno utječu na intenzitet kulturnih veza. Sudar poljskoga centraliziranog sustava s decentraliziranim jugoslavenskim sustavom izazivao je mnoge poteškoće i probleme unutrašnje naravi i u samoj Jugoslaviji i u međudržavnoj komunikaciji. Zato je ovaj period dosta kaotičan. Na međunarodnoj političkoj sceni treba registrirati dva trenutka u 1968. godini Poljski ožujak i intervenciju vojske Varšavskoga pakta u kolovozu u Čehoslovačkoj, koja ipak nisu uzrokovala dublju i dugotrajniju krizu u jugoslavensko-poljskim odnosima te detant u međunarodnim odnosima u 1970-ima koji dovodi do smanjenja političkoga i ideološkoga pritiska na kulturne veze.
U Poljskoj, za razliku od Jugoslavije, na području kulturne suradnje o svemu odlučuju centralne institucije. Sve je jači glas novih, obrazovanih stručnjaka koji se bave književnostima i kulturom Jugoslavije. Intenzivno se počinje razvijati jugoslavistika. Usavršava se stručni kadar prevoditelja. Zahvaljujući tome u međuknjiževnoj i međukulturnoj komunikaciji veliku ulogu počinju imati kvalificirani posrednici, prevoditelji, sveučilišni profesori, kulturni novinari, kulturni djelatnici. Oni su bili interpretatori, kritičari, popularizatori kultura naroda Jugoslavije, mogli bismo ih čak nazvati kulturnim političarima. Htjeli su aktivno sudjelovati u procesu uvođenja književnosti i kultura naroda Jugoslavije u poljsku kulturu te oblikovati njihovu percepciju. Najsnažnije su na recepciju književne i kulturne Jugoslavije utjecali Alija Dukanović (Stvaralaštvo), Edward Madany (Nove knjige) te Jan Wierzbicki (Nove knjige i Književni godišnjak), bez dvojbe najvažniji od ove trojice.
U četvrtom periodu recepcije hrvatske književnosti u razdoblju od 1944.
do 1989. pojavilo se više publikacija o hrvatskoj književnosti i kulturi nego u prethodnim periodima. Dolazi do profesionalizacije institucije prijevodne književnosti (razvijaju se posebne izdavačke serije u izdavačkim kućama, časopisi, stručni kadar). U tisku izlazi mnogo popularizatorsko-kritičkih tekstova, polako počinju dominirati radovi poljskih autora. Na početku se književnost prikazuje kao jugoslavensku, a od polovice 1960-ih, kad se u Jugoslaviji događa proces decentralizacije te sfere, piše se o nacionalnim književnostima. Hrvatsko proljeće i njegove posljedice nakratko uzrokuju ponovno vraćanje jugoslavenskoj perspektivi. U stručnim slavističkim publikacijama, u zasebnim monografijama koje izlaze, govori se ponajprije o književnim i kulturnim fenomenima starijega datuma.
