Druga razina institucija koje oblikuju kulturnu politiku a koju je predložio Stefan Żółkiewski.

Ulomak knjige Od ideološkoga do subverzivnoga prijevoda:

“Żółkiewski je obraćao pozornost na to da književnu kulturu i komunikacijske situacije u 20. stoljeću karakterizira visok stupanj institucionalizacije.125 U knjizi iz 1980. pod naslovom Znanje o književnoj kulturi razlikuje tri tipa institucija na području kulture: 1. one koje programiraju, određuju smjer razvoja kulture, njezine ciljeve, kreiraju njezin automodel ili izabrane dijelove toga modela, 2. one koje kontroliraju izabrane kulturne aspekte društvene zbilje i 3. one koje omogućuju sudjelovanje u kulturi. U doba narodnih država, Jugoslavije i Poljske, na prvoj, nesumnjivo hijerarhijskoj razini institucija nalaze se centralni komiteti Partije, druga razina su ponajprije odgovarajuća ministarstva (kulture, znanosti, prosvjete, visokoga školstva), u Jugoslaviji uslijed decentralizacije s vremenom savezni centar gubi na značenju, tu ulogu preuzimaju republička tijela, a na trećoj su razini kulturne organizacije i društva. Żółkiewski spomenute institucije svrstava u kategoriju pošiljatelja i piše o njegovim dvama tipovima: pošiljatelj u užem i pošiljatelj u širem smislu, od kojih drugoga definira kao: „institucionalnu cjelinu društvene kontrole koja posreduje generiranje književnoga komunikacijskog procesa.” “(str. 74-75)